Jama Oaza (17.-19.05.2019.)

Tjedan se činio kao da nikad neće doći kraju, pogotovo jer već koji tjedan pokušavamo uhvatiti vikend bez kiše na Crnopcu. Iako je ovaj vikend bila najavljena, volja je bila jača, pa ni yrno, ni flowx ni ostali saboteri nisu uspjeli poremetiti plan.
Kuju se planovi otkad smo vidjeli koliko smo blizu Muda i Kite došli, pa se oformila isto tako raznolika ekipa da razbije taj misterij u podzemlju. Sa strane Kite napali su Teo i Aida, dok su sa strane Oaze išle jake snage SOŽ-a: Ruđer, Nicola, Milena i Matea te SOV-a: Ana i Marina.

Jezero gdje se skuplja Kitaška voda

Nabrijavanje je krenulo iz Zagreba, sa dozom rezerve kako se ne bi jako razočarali. Plan je bio ulazak u Oazu i oko 14.00 dolazak na mjesto ''spoja'' i slušanje. Naravno karavela je malo kasnila, ali entuzijazam nije opadao. Oko 15.00 samo se ušetali u dvoranu prije spoja i…. ''Tiho, svi tihoo, nešto se čuje''. Muk i tišina. Bzzzzzzzzz. ''Bušilica, čujem bušilicu''. I bum stampedo je krenuo niz dvoranu prema pločama gdje je pretpostavljen najbliži spoj. Kod ploča je bilo nemoguće čuti išta s obzirom na to da je voda tekla u jezero i nastavljala dalje u meandar te je cijela vertikala tutnjila. Kako ne bi prepustili ništa slučajnosti odmah smo se podijelili u dvije ekipe i napali na dva fronta. Ekipa Ruđer, Marina i Matea krenula je penjati ploču od zadnje najbliže točke prema Kiti. Čim smo popeli ploču entuzijazam je s vrhunca krenuo padati. Opet je krenulo kroz meandar u vertikalu. Zadnja nada prema Kiti bio je dolazni meandar 20-ak m iznad ploče iz kojeg dotječe voda i kako je nacrt na kraju pokazao, tek je 16 m udaljenosti od Kite, na mjestu gdje su Teo i Aida drmali. Lupali smo, vikali, dozivali Tea i Aidu, ali uzalud, voda je bila jača. Nismo dali da nas to pokoleba pa smo krenula dolje, u vertikalu Tam dol. Nastavila je u obliku meandra koji se nazad podvlači pod kanal iz kojeg smo došli i samo smo išli za vodom. Završili smo 50-ak metara niže, bez špage na rubu velike vertikale koja ide dalje, velikom kolektoru, trenutno aktivne vode. Ništa, opet se nismo predali i odlučili da s ovo malo opreme što imamo idemo prema Mudima, pa da riješimo i taj misterij. Pred kraj radnog dana Ruđer je popeo penj prema Mudima da bi nas dočekao još jedan šamar, kanal začepljen, zaglonđan i to nakon samo 15 m iza penja. I opet šećer na kraju, dolazna vertikala na kraju tog kanala kroz koju se vidi 15-20 m, ali iz razine Oaze – teško dostižna. Ekipa složena od Ane, Milene i Nicole krenula je u penj u dvorani iz koje smo čuli bušilicu. Nakon popetog penja nastavili su horizontalom, dok opet nije došla vertikala. U nekom trenu poneseni radom čuli su i lupanje kladivom. Onda su krenule priče, jesu li to još jedne halucinacije, pogotovo kada je Milena izjavila da je čula šibenski naglasak. Nastavili su vertikalom i došli do na oko 44 m udaljenosti od Kite s ukupno nacrtanih oko 150 m. Perspektivnim se čini kanalić u horizontali iz kojeg struji zrak, ali za sada je rupa toliko mala da ne dopušta prolazak.
Iako šampanjac nije otvoren i čeka druge ovaj vikend, navukli smo Oazu preko 2,5 km i motivirali ekipe za daljnji rad iz Kite, Oaze i Muda. Naspavali smo se, pojeli puding za večeru i doručak i izletili van. Vrijeme nas je opet pomazilo i sunce nas je ispratilo s Crnopca.
Što smo napravili na kraju nego u kriznom stožeru u Gračacu našli se s ekipom s druge strane da potvrdimo koliko smo halucinacija imali. I da, čuli smo bušilicu i kladivo i sve, osim možda šibenskog naglaska. Gdje ćeš bolje, sad znamo da je tu, da greška nije velika i da smo blizu, samo treba dalje delat i tko zna, možda je 2019. ipak ta godina.

Šetnjica prema jami

Ulazak u jamu

Pemo dole

Popravci putem

Jezero na wanabe spoju

Oš keks?

Pogled prema Kiti

Vertikala Tam dol

Nalazite se ovdje: Početna stranica / Publikacije / Knjige i ostalo / Uncategorised / Jama Oaza (17.-19.05.2019.)