8. razdoblje najplodnije je do sada, a karakteriziraju ga tri osnovne djelatnosti: speleološke ekspedicije, speleoronjenje i rad za razne institucije.

• Ekspedicije
  U ljetu 1993. organiziran je speleološki logor KS HPS "Lomska duliba '93" na kojem je započelo istraživanje Lukine jame, i čiji vođa je bio naš član Branko Jalžić. Dvotjedno istraživanje, u kojem je sudjelovalo 21 naših članova, obilovalo je dramtičnim trenucima zbog nedostatka opreme, a po karakteru istraživanja poprimilo je sva obilježja speleološke ekspedicije. Jama je istražena do rekordne dubine od 1355 m, tada jedanaesta u svijetu po dubini, a prozvana je Lukinom jamom u čast i sjećanje na godinu dana ranije poginulog pročelnika odsjeka Ozrena Lukića - Luku. Među prvom trojicom speleologa koji su se spustili do dna bio je i naš Robert Dado - Šišmiš, a do dna su se još spustili Branko Jalžić i Svjetlan Hudec. Naša članica Jasna Zmajić spustila se do dubine od 1300 m, tada najdublje od svih hrvatskih speleologinja. Godinu dana poslije, također u ljetu 1994.. organizirana je speleološka ekspedicija KS HPS "Lukina jama '94". Vođa ekspedicije bio je ponovo Branko Jalžić. Još u prethodnici istaživanja slovački su speleolozi istraživali jamu Trojamu i kroz nju stigli u Lukinu jamu, pa je tako nastao jamski sustav dubok 1392 m, najdublji u Hrvatskoj i deveti u svijetu po dubini. U ekspediciji je sudjelovalo 38 naših članova. Bila je to najbrojnija speleološka ekspedicija ikad organizirana u Hrvatskoj, jer je kroz logor u Lomskoj dulibi tijekom dva tjedna, koliko je trajalo istraživanje, prošlo 137 speleologa. U Lukinoj jami pronađena je tada nepoznata životinja, endemska pijavica, a Branko Jalžićje zaslužan da je pijavica poslije znanstveno obrađena i dobila ime "Hrvatska škrgavica - Croatobranchus mestrovi". I treću ekspediciju KS HPS "Lukina jama '95" vodio je naš Branko Jalžić. Na žalost, zbog loših vremenskih uvjeta u jami te manjka speleologa sa iskustvom, u ekspediciji nije istraženo mnogo novih dijelova, ali su uzeti novi uzorci stijena, mulja, vode i leda za njihovu analizu, te prikupljeni novi biološki podaci. U ekspediciji je sudjelovalo 30 naših članova. U ovoj ekspediciji istraživana je i Ledena jama u Lomskoj dulibi u kojoj su uzeti uzorci leda, grana iz leda i sige za analizu njihove starosti. Uzimanje tih uzoraka vodio je Vlado Božić. U ekspediciji KS HPS 1998. u Slovačku jamu, kojoj su organizatori bili članovi SO PDS "Velebit", sudjelovali su i naši članovi. Branko Jalžić spustio se do tadašnjeg dna na dubini 1268 m. Iduće 1999. godine SO PDS "Velebit" opet je bio organizator speleološke ekspedicije u Slovačku jamu, a naši su članovi također sudjelovali. Alan Šimunović je u veljači 1999. je, kao snimatelj, sudjelovao u speleološkoj ekspediciji karlovačkih speleologa u Meksiku, i za Hrvatsku televiziju priredio tri polsatne emisije. Robert Dado je jednog vikenda 1999., zajedno s karlovačkim speleolozima, prošao kroz jamski sustav Fighiera - Corchia u Italiji, spustivši se 1190 m duboko prešavši oko 14 km špiljskih kanala. Osim sudjelovanja u ovim navedenim velikim akcijama, članovi odsjeka sami ili zajedno sa članovima drugih speleoloških odsjeka, sudjelovali su u istraživanju i posjećivanju brojnih drugih špilja i jama na Kordunu, u Lici, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju, Istri i Dalmaciji.
  
• Speleoronjenje
  Druga značajna djelatnost ovog razdoblja (1996.-1999.) je ronjenje u kraškim vrelima i špiljskim sifonima. Naši članovi su ronili na izvorištu rijeke Cetine (u izvoru Glavaš i Vukovića vrelu), u vrelu Slunjčice, Kamačnika, Dobre, u izvoru rijeke Riječine, u izvoru Sušik kod Novog Vinodolskog, u izvoru Bistraca, u jami Jazbini kod Generalskog Stola, u vruljama u uvalama Zečica i Modrić, u južnom i sjevernom sifonu Gospodske špilje kod Vrlike, u sifonoma nekoliko špilja u kanjonu rijeke Krke (Miljacka 1, 2, 3, 4 i 5), usifonu špilje Tounjčice u Tounju, u sifonu špilje Zale kod Donjih Dubrava, u sifonu špilje Zagorska peć kod Ogulina, te u sifonima nekoliko špilja kod ušća Neretve, i dr. Najznačajniji rezultati ostvareni su ronjenjem u vrelu Glavaš i jušnom sifonu Gospodske špilje, jer je još nepređena udaljenost između špilje i vrela smanjena na samo dvjestotinjak metara, te u vrelu Gojačke Dobre, gdje su speleolozi prodrli u hidrološki sustav Đula - Medvjedica. Tu su ronjenjem i plivanjem istražili već više od 2000 m špiljskih kanala, djelomično potopljenih, a istraživanja se nastavljaju.
  
  
  

  
  
• Istraživanja za razne firme i institucije
  Pojedini naši članovi kao djelatnici znanstvenih institucija obavljali su razna speleološka istraživanja u okviru redovnog posla. Mladen Kuhta i Srećko Božičević, koji rade u Institutu za geološka istraživanja, istraživali su mnoge špilje i jame diljem Hrvatske, a od značajnih, u kojima su osim njih sudjelovali i drugi članovi odsjeka, treba spomenuti istraživanje kaverne u tunelu u Učki, Vilinske špilje kod izvora Omble, Modrić špilje kod Rovanjske, i dr. Značajna su i biospeleološka istraživanja koja su obavljali Branko Jalžić, Edo Kletečki i Nikola Tvrtković kao djelatnici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, a mnogo puta kao suradnici, u tim istraživanjima sudjelovali su i drugi članovi odsjeka, zatim istraživanja i izrada elaborata o zaštiti Đulinog ponora, te prijedloga za zaštitu špilje Šipun u Cavtatu koji je napravio Juraj Posarić. Da bi odsjek došao do potrebnih financijskih sredstava članovi odsjeka su radili i razne nespeleološke poslove, kao npr. čistili snijeg s krovova, prali prozore na neboderima, bojili čelične konstrukcije, izvodili razne ronilačke radove i dr. Neki članovi su svoje speleološko znanje koristili i u svom poslu, kao npr. Svjetlan Hudec (po struci inženjer građevine) spuštao se 1995. u betonske ulazno-izlazne tunele hidrocentrale "Obrovac" radi kontrole njihove ispravnosti, a Robert Dado (djelatnik firme za visinske radove) u dimnjak termoelektrane Plomin.