6. razdoblje obiluje velikim speleološkim istraživanjima i postignutim rezultatima, posebno u osvajanju dubokih jama i organiziranju speleoloških ekspedicija u inozemstvu. Usvajanjem nove tehnike savladavanja jama, tzv. DED tehnike, kojom se koriste statička užeta te spuštalice i penjalice, ovo je razdoblje započelo ponavljanjima već ranije istraženih dubokih jama radi provjere i uvježbavanja nove tehnike. Članovi odsjeka spustili su se u više poznatih dubokih jama kao npr. 1980. i 1981. u jamu Balinku u Lici (-283 m), Ponor na Bunjevcu na Velebitu (-534 m), Ponor kod Rašpora (-355 m), više jama na Braču (Jama kod Matešića stana -260 m, Jama Grustičica -235 m, Jama Pod Gračišće II -329 m). Ta su ponavljanja dobro došla kao priprema za speleološke ekspedicije u inozemstvo. Tako su Branka Bosner i Svjetlan Hudec sudjelovali u Slovensko-hrvatskoj speleološkoj ekspediciji 1981. u jamu Sniežnu u Poljskoj (-769 m). Vođa 1. hrvatske speleološke ekspedicije 1982. u jamu Gouffre Berger u Francuskoj bio je Svjetlan Hudec koji se spustio do 1100 m. Već iduće godine organizirana je 2. hrvatska speleološka ekspedicija u Maroko, vođa je bio Zoran Bolonić, u kojoj su u krasu Sahare istražili nekoliko manjih jama i lijepu špilju Kef Aziza, dugu 3960 m. Istovremeno obavljana su i istraživanja u Lici i Gorskom kotaru, npr. Strmotića ponor u Lici (dug 1437 m) i Babina jama (duga 1230 m), koje je vodio Jadranko Ostojić, te špilja Duš na Kosovu. Članovi odsjeka započli su i roniti u špiljskim sifonima, 1985. u špilji Zali na Kordunu i u jami u Klepinoj dulibi na Velebitu. Prvi vođa 3. hrvatske speleološke ekspedicije 1986. na Picos de Europa u Šanjolskoj bio je ponovo Svjetlan Hudec. U tom istraživanju španjolskog visokogorskog krasa istražene su 32 jame (najdublja je Pozu los Machanes -340 m). Značajna su još istraživanja jama na srednjem Velebitu (Štirovača) 1986.-1988., kada su istražene jama Klementina I do V, dubine -269, -300 i - 330 m, Ponor u Klepinoj dulibi (ronjenje u dva sifona), i istraživanja 1989.-1990. na južnom Velebitu gdje je istraženo nekoliko jama s neobično velikim podzemnim hodnicima i dvoranama, kao npr. jama Veliko grotlo (-170 m), jama Burinka (-290 m) i jama Munižaba (-448 m, i dužine 2300 m), kao i istraživanje vodenog kanala "Aquatorium" u jami Mandelaji preronjavanjem više sifona, čime je otkriveno novih 800 m kanala.
| Komentari |
|
E Pješak, Pješak...uljenio si se ov...