4. razdoblje je razdoblje dolaska novih članova i oživljavanje speleološke djelatnosti. 1965. godine dovršen je nacrt Glavnog kanala špilje Veternice, uz otkrića novih odvojaka, a počela su i istraživanja na Kordunu i u Zamosorju. Godine 1966. počela su speleološka istraživanja sa starijim članovima koji su organizirali i speleološku školu. Istraženo je niz špilja i jama na Kordunu u blizini željezničke pruge Karlovac - Ogulin, posebno uz kanjon Tounjčice, Mrežnice, Dobre i njihovih pritoka. Zahvaljujući Nikoli Boloniću otkrivena ja Nova Veternica, a 1967. godine započelo je istraživanje okolice Plaškog, gdje je na području Pištenika istraženo 45 špilja i jama, od kojih su neke za ono vrijeme bile dosta zahtjevne (primjena speleoloških ljestvica), a najveće su bile Estavela Begovac 260 m duljine (uporaba čamca), jama Vidrilovka (-101 m dubine, preko avionske bombe), špilja Vidrilovka (duga 130 m i arheološki zanimljiva). 1968. godine istražene su su 123 špilje i jame diljem Hrvatske.

U Istri su, među desetak jama, najdublje istražene (pomoću vitla) Kumbašeja velika (-175 m) i mala (-160 m). Na Velebitu je pomoću vitla istražena jama Mamet (dubine -206 m, otvora dimenzija 55 × 75 m, sa tlocrtom dna od 90 × 160 m, i sa vertikalom od 185 m). Istraživano je i u Lici, u području Zrmanje i na Kordunu. 1969. počinju istraživanja u Gorskom kotaru (Kupjak, Ravna Gora), a najznačajnije istražene jame su Kicljeve jame i Ponor pod Kosicom (-206 m).