2. razdoblje je razdoblje istraživanja dubokih jama i dolaska generacije mladih članova. Pomoću izrađenih ljestvica i speleološkog vitla istraženo je mnogo značajnih jama, kao npr. jama Čudinka 1957. (-203 m), Jama na Kolištini u Prgometu 1958. (-132 m), jama Ponor Gotovž kod Rijeke 1959. (-253 m) kod koje je je prilikom istraživanja zbog nailaska bujice odsjek izgubio gotovo svu speleološku opremu. Mnogo članova odsjeka sudjelovalo je i u velikim regionalnim speleološkim istraživanjima u Dalmaciji, Lici i Gorskom kotaru 1958.-1960. u organizaciji Speleološkog društva Hrvatske (SDH). Tom prigodom je pomoću vitla istraženo 33 jama na otoku Braču, od čega je njih 11 preko 100 m dubine (najdublje su Sliška jama -237 m i Grustišica -236 m).

Pomoću speleoloških ljestvica u akciji KS PSH istražena je jama Puhaljka na Velebitu (-250 m). U ovom razdoblju započela je aktivna suradnja sa speleolozima iz drugih sredina. Već 1956. V. Božić je sa članovima Jamarske sekcije PD "Železničar" iz Ljubljane sudjelovao u istraživanju jama na području Triglavskih jezera i Komne. Po prvi puta je jedan član (V. Božić) sudjelovao u jednoj međunarodnoj speleološkoj ekspediciji 1961. u Poljskoj, u ekspediciji u jamu Sniežnu i spustio se do tada rekordne dubine od -330 m. Brojčano je odsjek u ovom razdoblju bio najjači. Speleologija se tada u odsjeku toliko razvila da je odsjek postao nositelj speleološke djelatnosti u Hrvatskoj, zbog toga što je imao dovoljno vlastite speleološke opreme i dobro izvježbane kadrove.