Povijest odsjeka od 1962. do 1970.

U razdoblju od 1962. do 1965. speleološka djelatnost je, nažalost, drastično stagnirala. Svega nekoliko članova uglavnom je posjećivalo, a manje istraživalo objekte - i to samo špilje. Srećom, to je razdoblje trajalo kratko (slika ispod: špilja Veternica, 1964.).

Sredinom desetljeća razdoblje je razdoblje dolaska novih članova i oživljavanje speleološke djelatnosti. 1965. godine dovršen je nacrt Glavnog kanala špilje Veternice, uz otkrića novih odvojaka, a počela su i istraživanja na Kordunu i u Zamosorju. Godine 1966. počela su speleološka istraživanja sa starijim članovima koji su organizirali i speleološku školu. Istraženo je niz špilja i jama na Kordunu u blizini željezničke pruge Karlovac - Ogulin, posebno uz kanjon Tounjčice, Mrežnice, Dobre i njihovih pritoka. Zahvaljujući Nikoli Boloniću otkrivena ja Nova Veternica, a 1967. godine započelo je istraživanje okolice Plaškog, gdje je na području Pištenika istraženo 45 špilja i jama, od kojih su neke za ono vrijeme bile dosta zahtjevne (primjena speleoloških ljestvica), a najveće su bile Estavela Begovac 260 m duljine (uporaba čamca), jama Vidrilovka (-101 m dubine, preko avionske bombe), špilja Vidrilovka (duga 130 m i arheološki zanimljiva). 1968. godine istražene su su 123 špilje i jame diljem Hrvatske.

U Istri su, među desetak jama, najdublje istražene (pomoću vitla) Kumbašeja velika (-175 m) i mala (-160 m). Na Velebitu je pomoću vitla istražena jama
 Mamet (dubine -206 m, otvora dimenzija 55 × 75 m, sa tlocrtom dna od 90 × 160 m, i sa vertikalom od 185 m). Istraživano je i u Lici, u području Zrmanje i na Kordunu. 1969. počinju istraživanja u Gorskom kotaru (Kupjak, Ravna Gora), a najznačajnije istražene jame su Kicljeve jame i Ponor pod Kosicom (-206 m). 

 


Od 1970. do 1980.

5. razdoblje odlikuje se velikom raznolikošću djelatnosti u kojima je bilo istraživanja velikih špilja i dubokih jama, speleoloških ekskurzija u poznate turističke špilje u inozemstvu, ali i razdoblja slabije aktivnosti. Tako su u više navrata istraživane špilje kod izvora Cetine (Gospodska špilja 1185 m, Rudelića špilja 1252 m, Kotluša 1885 m), čija istraživanja je vodio Branko Jalžić. Tijekom cijelog razdoblja istraživana je i špilja Veternica, u kojoj su prolaskom tzv. "PVC sifona" i miniranjem uskih prolaza (miniranje je izveo Srećko Božičević) otkriveni novi kanali, među kojima i "Željezničarski kanal", najduži nakon otkrića Veternice, pa je dužina špilje povećana tada na 5994 m. Istraživani su još i ponor Vele Vode u Gorskom kotaru 1976. (1495 m), jama Golubinka na Velebitu 1973. (-148 m), Brezno pri Gamsovi glavici u Sloveniji 1972. zajedno sa članovima JS PD "Železničar" iz Ljubljane (-447 m), Ponor iznad Pećurine kod Niša 1974 zajedno sa članovima SO Beograd (-90 m), Ponor kod Rašpora u Istri 1974. (-335 m), Crveno jezero kod Imotskog 1976. (-250 m), jamski sustav Kicljeve u Gorskom kotaru 1979. (-285 m) i dr. Posjećene su poznatije turistički uređene špilje u inozemstvu autobusom: u Mađarskoj špilja Baradla 1976, u Austriji špilja Eisriesenwelt 1977. i špilja Luhrgrote 1978., te špilja Grotta Gigante kraj Trsta 1977. Član odsjeka Branko Jalžić je kao sudionik alpinističkog trekkinga na Himalaju 1975. posjetio tamo i neke špilje, a 1979. kao sudionik Slovenske speleobiološke ekspedicije i neke špilje u Sri Lanki. 

 

 


1950. - 1962. * 1980. - 1992.

Nalazite se ovdje: Početna stranica / O nama / Povijest odsjeka / O nama / O nama / 2. razdoblje (1962. - 1980.)