Nakon višetjednih detaljnih priprema od 7. do 10.10.2009. nastavljeno je istraživanje jame Muda Labudova. Detaljan pregled povijesti istraživanja biti će objavljen u časopisu „Speleolog“ koji je u pripremi. Već tradicionalni željezničarski duh zajedništva u ovoj akciji pokazao se u svom najboljem izdanju. Većina članova odsjeka sudjelovala je u ovoj istraživačkoj akciji tako da smo imali odličnu logističku i istraživačku ekipu, koja je uspješno ostvarila sve prethodno zadane ciljeve. Osim toga, značajnu ulogu u ovoj akciji imali su članovi SU „Spelunka“, SU „Estavela“, SK „Had“ s kojima redovito surađujemo i čije su znanje, iskustvo, entuzijazam, te zajedničko međusobno uvažavanje i povjerenje, uvelike pomogli da damo sve od sebe.
U srijedu popodne iz Zagreba smo krenuli prema Gračacu gdje nas je dočekala dobro raspoložena ekipa iz Rijeke i Istre s kojom smo se uputili prema Crnopcu u logor na Jami Vjetrova. Tamo je već nekoliko dana, od 4. 10. ekipa iz SOŽ-a opremala i topografski snimala jamu Draženova puhaljka. O istraživanju i spajanju s Kitom Gaćešinom više ćemo pisati u odvojenom članku. S obzirom na otežani pristup baznom logoru, pokušali smo pronaći što bolji i kraći put u čemu smo i uspjeli tako da se sada na logor stiže za pola sata s parkirališta kod Kite Gaćešine. Uz vatru smo još jednom dogovorili plan istraživanja.
U četvrtak u popodnevnim satima ekipa iz Estavele, Spelunke i Hada krenula je u Muda Labudova a nešto kasnije krenuli smo i mi Željezničari. Spustivši se u jamu na -300 m dubine kod petlje „Kratki spoj“ nastavili smo istraživanje objekta. S obzirom da se na tom mjestu objekt pruža vertikalno u više smjerova, nismo imali problema s izborom puta. Dok se ekipa iz Rijeke i Istre (Ivan Glavaš, Ozren Dodić, Antonio Ciceran, Lovel Kukuljan, Andrija Rubinić i Diego Košta) pripremala za napredovanje, mi iz SOŽ – a (Stipe Tutiš, Dalibor Jirkal i Josip Dadić) smo tražili pogodno mjesto za bivak u kojem smo namjeravali prespavati kako bismo odmorni mogli nastaviti dalje. Nakon višesatnog opremanja, oko 5 ujutro, probudila nas je umorna ekipa postavljača. Rezultat njihovog cjelonoćnog rada bio je cca 150 m postavljene vertikale i rečenica: „jama ide dalje!“ Nakon kratke okrijepe ekipa se odlučila za izlazak iz objekta, te su nakon gotovo 20 sati neprestanog rada krenuli penjati prema izlazu. Nakon buđenja i mi smo se pripremili nastaviti tamo gdje se stalo s istraživanjem. U međuvremenu, do nas se spustila ekipa postavljača telefonske žice (SOŽ- Marko Budić, Ivan Mišur). Žica je provučena od logora na Jami vjetrova do ulaza u jamu i kroz jamu do petlje „Kratki spoj“. Nakon uspostavljene komunikacije s logorom ekipa se pjevušeći uputila van. Napokon smo i mi, koji smo prespavali krenuli na posao. Dalibor je krenuo crtati jamu od petlje na -300 m, a Stipe i ja, spustivši se do mjesta gdje se prethodnu noć stalo, nastavili smo opremati vertikalu. Nakon cca 30 m i par sidrišta bušilica je počela odustajati. To nas je poprilično naljutilo, jer s police na koju smo se spustili, kamen pada još cca 50 m. Dalibor se u međuvremenu spustio do nas na dubini cca -460 m jer je prilikom crtanja ostao bez baterija u novom uređaju. Nakon kraće stanke odlučili smo topografski snimiti objekt od ovog mjesta do početka vertikale na cca – 325 m, što smo nakon više sati i napravili. Odmorivši se par sati u bivku na – 300 m u subotu ujutro krenuli smo van iz jame, gdje nas je dočekala dobro raspoložena ekipa (Vlado Božić-Boltek, Milivoj Uroić, Siniša Jembrih) koja nam je pomogla nositi stvari do logora.
Činjenica da u opisanom vremenu nismo stigli niti pogledati ostale perspektivne dijelove objekta, te da jedan od smjerova koji smo izabrali još ide dalje u dubinu, govori nam da se radi o neizmjernom potencijalu objekta. S obzirom na ostale velike speleološke objekte na Crnopcu( Kita Gaćešina, Jama Munižaba) još jednom se potvrđuje iznimna speleološka vrijednost tog prostora. Svatko tko je malo bolje upućen u prostor Crnopca može pretpostaviti da je unutrašnjost tog brda jedan veliki speleološki sustav na više razina koji tek treba istražiti. Pronalazak jame Muda Labudova, trenutne dubine 460 m, te spajanje jame Draženova puhaljka s Kitom Gaćešinom, samo je mali doprinos višegodišnjih napora speleologa u njihovim nastojanjima. Što se tiče Muda Labudovih, posao je tek počeo. Mladi geolozi i biolozi koji stasaju u našem odsjeku moći će prikupljene informacije dodatno analizirati i reći nam nešto više o ovom objektu. Iskusna ekipa postavljača i crtača garantiraju da će posao i u budućnosti biti dobro obavljen a suradnja s ostalim speleolozima nas posebno veseli, jer uvijek iznova možemo naučiti nešto novo o speleologiji, nama samima i ponešto o drugima.
Za SO HPD „Željezničar“ protekla akcija predstavlja veliki uspjeh te se ovim putem zahvaljujemo svim članovima odsjeka koji su pomogli. Također se zahvaljujemo svim članovima SU „Spelunka“, SU „Estavela“, SK „Had“ s kojima nam je zadovoljstvo boraviti u podzemlju te se veselimo svakom novom susretu.
SO HPD Željezničar u suradnji s
SU Estavela:
Dalibor Reš
Marko Vrkić
Diego Košta
Vlado Špehar
Lovel Kukuljan
Andrija Rubinić
SU Spelunka:
Ozren Dodić
Ivan Glavaš
SK Had:
Antonio Ciceran
| Komentari |
|
