Speleološki klub "Željezničar" već duži niz godina vrlo dobro surađuje s upravom Nacionalnog parka Paklenica. Tako je 1990. godine za potrebe Parka u špilji Manita peć ugrađena električna rasvjeta, što je omogućilo njeno uključivanje u turističku ponudu (Posarić & Borovec, 1990; Posarić, 1995). U vrijeme Domovinskog rata istraženo je i geodetsko snimljeno do tada zatvoreno podzemno sklonište u klancu Velike Paklenice. Pored toga obavljeno je i nekoliko speleoloških istraživanja tijekom kojih je obrađeno petnaestak špilja i jama na području Bojinog kuka, Buljme i Jurlina. Uspostavljena suradnja nastavljena je izradom i realizacijom dvogodišnjeg programa speleoloških aktivnosti, koje su imale ove ciljeve: prikupljanje, obradu i sistematizaciju dostupne literature i dokumentacije o dosadašnjim speleološkim istraživanjima na prostoru Parka, rekognosciranje terena, istraživanje i topografsko snimanje novih, te provjeru i doradu nacrta poznatih speleoloških objekata, njihovo fotografsko dokumentiranje i, na kraju, procjenu, odnosno preliminarnu valorizaciju objekata s obzirom na njihove geomorfološke, biološke, paleontološke, arheološke ili druge značajke.Tijekom kabinetske obrade, prikaz prikupljenih podataka organiziran je u obliku Geografskog informacijskog sustava (GIS), prema metodi Arc/Info ESRI Cal. USA, a rezultat obrade dostupan je korisnicima uz pomoć softwarea ArcMap ArcView 8.2 istog proizvođača. Sastavni dio GIS-a je i baza podataka o istraženim speleološkim objektima, kao i digitalno obrađeni topografski nacrti, fotografska dokumentacija, te niz drugih, pretežito tekstualnih zapisa. Premda nije tema ovog prikaza, potrebno je navesti da je upravo GIS-obrada jedan od najznačajnijih rezultata provedenih radova.

Aktivnosti SO Željezničara u 2005. su bile brojne. Od godišnje skupštine do 29. prosinca održana su 43 sastanka. Sastancima je prosječno prisustvovalo 28 članova odsjeka i gostiju. 

Speleološki logor na Crnopcu trajao je od 12.08. do 25.08. 2005. Bio je smješten na kraju Munižabinog grebena u području Lučkovog jezera, sat hoda od planinarskog skloništa (kraj jame Vjetrova). Sudjelovalo je 26 članova iz šest udruga: SO Željezničar, SO Velebit, PD Paklenica, AK Marulianus i SU Spelunka, koji su nam "preoteli" logor na dva dana. Istražene su i topografski snimljene 22 jame, čija je ukupna dubina 727m. Za vrijeme logora ljudi su dolazili i odlazili, tako da nas je u prosjeku bilo desetak na dan, što je ispalo jako zgodno jer smo cijelo vrijeme imali svježe zalihe hrane i pića. Jutra smo provodili ambiciozno planirajući raspored rada, bar prva dva dana, popodneva kako tko - neki radno, ali smo zato na večer i po noći bili složni u igrama kraj vatre.

Speleološki odsjek bio je tijekom 2004. godine iznimno aktivan i to na raznim poljima: istraživanjima, biospeleologiji, posjetima, planinarskim izletima, uređenju prostorija Odsjeka i ostalima. S postignutim rezultatima možemo biti prilično zadovoljni imamo li na umu da je u njima sudjelovalo i više mladih članova.