Akcija je pokrenuta od strane Marka Grgačevića iz SU Ri, a plan je bio posjetiti Munižabu od 24. do 26.11.2010. U akciji je trebalo sudjelovati 20-ak speleologa iz Zagreba, Samobora, Gospića, Rijeke i Zadra. Mi članovi SO Željezničar odlučili smo u akciju krenuti dan ranije u četvrtak 23., te postaviti dvije linije u jami kako se ostatak speleologa ne bi morao načekavati pri spuštanju i penjanju iz nje.
Iz Zagreba smo krenuli Dalibor Jirkal- Dado, Zvonimir Završki, Danko Cvitković-Pješak, Bernard Bregar i Ivan Mišur te Matija Čepelak iz SO Velebita. U kasnim večernjim satima stigli smo u Gračac gdje smo odlučili prenoćiti kod našeg dragog prijatelja Nenada Dade- Gugija u Kijanima. Ujutro 19-og nam se priključio Mario Šaban iz Gospića, te smo krenuli iz Kijana na Crnopac.
Kada smo došli na okretište kod od Kite Gaćešine i krenuli se spremati za jamu, počela je lagana kiša koja se ubrzo pretvorila u susnježicu. Na brzinu smo složili stvari, odustali od postavljanja druge linije u jami, ostavili višak opreme u kombiju i uputili se ka Munižabi. Matija je postavio jamu, a ubrzo zatim smo se svi spustili na dno ulazne vertikale te produžili do bivka. U bivku smo ostavili stvari i nešto malo pojeli, a kako smo svi bili mokri zbog kiše i snijega koji su nas pratili cijelo vrijeme do ulaska u jamu, odlučili smo otići u obilazak Munižabe. Cilj nam je bio pokupiti čamac iz jezera u Bančekovoj perspektivi, a uz to nas je Matija proveo većim dijelom Munižabe, usput nam opisujući tijek prijašnjih istraživanja. Nakon obilaska vratili smo se u bivak, pripremili juhu na karbitkama (jer kuhalo koje smo ponijeli nije bilo kompatibilno s kartušom!), nazdravili kapljicom vina i pošli spavati oko 24h.
U subotu smo se probudili oko 13h, pojeli i popili kavu te krenuli u novi dio koji se nalazi u velikom kanalu nakon prečnice na lijevoj strani kanala, kod skoka u završnu dvoranu. Matija je nacrtao novih cca 120m; mjerio je Zvone. Dado, Šaban, Pješak, Berni i ja smo otišli postaviti perspektivan skok koji se nalazi u tom novom dijelu iza jezera (zbog kojeg smo dan prije išli po čamac). Dok je Dado je postavio skok, dečki su završili sa crtanjem i pridružili nam se, te smo se spustili 30-40m i ušli u ogromnu dvoranu (cca 30x50m, možda i više). Iz stropa se spušta nekoliko slapova, a sama dvorana je prepuna saljeva. Ubrzo smo shvatili da nemamo dovoljno jaku rasvjetu da pregledamo više dijelove dvorane te smo nakon kraćeg razgledavanja prostorije požurili prema bivku. U bivku smo skuhali paštu, pojeli, popili i išli leći oko 24h (neki i malo kasnije).
U nedjelju, prisilno dizanje u 6h, spremanje bivka i izlazak van. Jamu je raspremio Mario Šaban, uz pripomoć junaka Zvoneta, našeg ovogodišnjeg školarca koji je u kratkom vremenu stekao zavidno iskustvo u jamama. Po izlasku iz jame dočekalo nas je 15-ak cm snijega, ali oko podne smo svi bili na parkingu kod kombija. U isto je doba iz neke nove jame iznad Kite Gaćešine izašla i ekipa koja nam se trebala pridružiti u Munižabi. Zbog obilnog snijega samo dio ih se uspio popeti dan ranije na Crnopac do okretišta kod Kite Gaćešine, dok je ostatak još u petak otišao kućama. Kako nisu znali put do jame Munižabe odlučili su istražiti novu jamu iznad Kite Gaćešine i u njoj prespavati. Na kraju smo se svi sretno okupili u Zvonimiru u Gračacu i uz pivo prepričavali dogodovštine sa terena.
| Komentari |
|
Hello ,I am a cave diver from Switzer...
odličan tekst,i još bolji pothvat,s...
E Pješak, Pješak...uljenio si se ov...