Speleološka škola

     Iza nas je mnogo generacija vrhunski

     obučenih speleologa-pripravnika.

Surađujte s nama!

   Imamo veliko iskustvo u radu na

   projektima vezanim uz speleologiju.

Speleolog

   Speleolog je naš časopis koji

   izdajemo kontinuirano od 1953. god.

Dvadeseta obljetnica pogibije pročelnika SOŽ-a - Ozrena Lukića - Luke

U subotu 14.07.2012. navršilo se 20 godina od pogibije Ozrena Lukića-Luke. Tim povodom se  grupa speleologa iz SOHPD Željezničar i veterana Planinske Satnije Velebit uputila na mjesto pogibije i zamijenilo puknutu mramornu ploču novom od nehrđajućeg čelika. Sudjelovali su: Lepan Boris Deda (organizirao izradu nove ploče), Miljenko Haberle, Branko Marić, Jadranko Ostojić Makina, Danko Cvitković Pješak, Svjetlan Hudec Lima, Drago Baruškin Rus, Slaven Dobrović (jedini od Gewihta), te Željka Lepan, Ruđer Novak, Zvonka Gverić, Danijel Malenica, Ivan Mišur, Bernard Bregar i Igor Stanković.

 

Skupljali smo se ispred Ž-a do pola osam i kombijima SOŽ-a i HGSS-a Stanice Zagreb se uputili autocestom, pa poslije kave kod Braje u Svetome Roku i dalje makadamskom cestom uz urušene kuće atentatora na Bunjevac. Od tuda pješačkom stazom uzbrdo po pobrđu ličke strane Velebita i preko Malovanskih stanova i kod Malovanskog jezera došli na uzdužnu Velebitsku stazu koja vodi prema Svetom Brdu i mjestu gdje je postavljena ploča. Staza je očišćena od mina i nije bilo nikakvih problema, no nismo se ni pokušavali šuljati uz stazu, što još uvijek nije preporučljivo zbog mogućih zaostalih mina. Memorijalna ploča je, koliko se sjećam, ne više od petnaestak metara od mjesta pogibije, dakle, dosta dobro je postavljena.

Zabili su se spitovi, ubrizgana je dodatno i brzosušeća vezivna smjesa i rostfrei ploča je pričvršćena. Fotografiranje uz ploču. Miljenko je nabrao nešto polusuhog planinskog cvijeća. Deda je umjesto počasnog plotuna bacio tri topovska udara. Zafrkancija. Srkovi rakije. Posao je bio završen u rano popodne. Razdijelili smo se u dvije grupe, prva, planinarski raspoložena, krenula je stazama Revolucije, prespavala na Strugama i preko špilje na Buljmi (gdje smo prezimili 1991 na 1992.) se spustila do parkinga u V.Paklenici drugi dan poslije podne. 

Druga grupa je bila nešto manje ambiciozna po pitanju hodanja, pa se spustila u Gračac na imanje kod Gugija. Vino, zezanje i te stvari, do dugo u noć. Spavanje, ali kratko za mlađe speleologe koje je Pješak uskrsnuo iz sna u 5 sati i u cik zore su otišli za V.Paklenicu kombijem na penjanje. 

Poslije jutarnje kave Branko i ja smo se lagano uputili do Selina i Starigrada i pokupili planinare i kombijem natrag preko Gračaca, te starom cestom preko Plitvica i Slunja do Zagreba.

Bez puno patetike, ali uz puni dignitet, prisjetili smo se našeg dragog tragično poginulog prijatelja, speleologa, dugogodišnjeg pročelnika SOHPD Željezničar i člana GSS-a, još jednom se prošetali Velebitom i obnovili neke uspomene.

Fotografije sa obilježavanja obljetnice možete pogledati ovdje.